Informacije za pacijente

UPUTE ZA PRAVILNO UZIMANJE UZORKA KRVI ZA OGTT-test
  • 3 dana prije izvođenja testa konzumirajte svoje uobičajene obroke, bez promjena u unosu količine i vrste hrane i pića.
  • 24 sata prije izvođenja testa zabranjena je jača fizička aktivnost (plivanje, teretana, vožnja bicikla).
  • Večer prije izvođenja testa, od 23 sata nadalje, zabranjen je unos hrane i pića. U navedenom periodu smijete piti samo običnu vodu.
  • Ujutro, na dan izvođenja testa , zabranjena je konzumacija hrane i pića (osim obične vode), te pušenje.
  • Javite se u laboratoriju natašte, u jutarnjem terminu. Uzet će Vam se uzorak krvi natašte.
  • Polako, u malim gutljajima, popit ćete čašu glukoze otopljene u vodi u roku od 15 minuta.
  • Tačno (60 i) 120 minuta nakon što se popili glukozu, javite se na vađenje na drugo i treće uzimanje krvi.
  • Tokom izvođenja testa zabranjena je fizička aktivnost, konzumacija hrane, pića i pušenje.
  • Pazite na tačno vrijeme javljanja u laboratoriju
  • Nakon zadnjeg uzimanja krvi (120. minuta) dozvoljena je i preporučljiva konzumacija hrane i pića.
BRISEVI ŽDRIJELA, NOSA I USNE DUPLJE

Bris ždrijela (grla) treba uzeti ujutru, prije pranja zuba i unošenja hrane ili vode. Ukoliko se mora uzeti u toku dana, potrebno je da prođe bar 2h od zadnje konzumacije hrane i pića.

Bris nosa treba uzeti prije primjene antibiotske terapije i truditi se da od poslednjeg ispiranja nosa prođe bar 3 do 4 sata. Najbolje bi bilo da se za mikrobiološki pregled sakupi sekret iz nosa, naročito ako je gust i obojen, jer to govori u prilog bakterijskoj infekciji, za razliku od providnog, vodenastog sekreta koji obično prati virusnu infeciju.

Kod uzimanja brisa grla i nosa djeci, roditelj treba dijete da drži u krilu, jednu ruku da stavi preko obe njegove ruke, a drugu ruku da mu stavi na čelo i tako pridržava glavu dok mu stručno lice u laboratoriji uzima briseve.

Ispljuvak (sputum) za mikrobiološku analizu najbolje je uzeti ujutru, prije uzimanja hrane ili ispiranja usta dezinfekcionim sredstvom i naravno prije započinjanja antibiotske terapije. Usta se prethodno isperu običnom vodom koja se izbaci, a zatim pacijent iskašlje iz dubine što više sputuma u sterilnu posudu. Uporedo sa analizom sputuma treba uraditi i bris usne šupljine. Postoje kriterijumi na osnovu kojih mikrobiolog posmatranjem uzorka pod mikroskopom zaključuje da li je uzorak adekvatan, odnosno da li je umjesto sekreta iz bronha data pljuvačka, a takav uzorak ne može dati validan rezultat, pa ga ne bi trebalo dalje obrađivati.

Sve uzorke treba uzimati prije započinjanja antibiotske terapije ili nekoliko dana (najmanje 48 sati) po prestanku primjene antibiotika.

GENITALNI BRISEVI
  • Cervikalni bris na klamidiju, mikoplazme, ureaplazme
    • Ne uzimati briseve u periodu ovulacije (sredina mjesečnog ciklusa) ukoliko se radi mikrobiološka analiza. Za molekularnu analizu ovo ne važi (konsultirajte se sa našim stručnim osobljem).
  • Uzorci iz genitalnog trakta (vaginalni i cervikalni bris)
    • Pacijentkinja ne bi trebalo da ima seksualni odnos prethodnog dana.
URETRALNI BRISEVI

Pacijent ne treba da urinira 1-2 sata prije uzimanja brisa.

OPŠTE UPUTE ZA PRIPREMU PACIJENTA ZA UZIMANJE KRVI
  • Dan prije uzimanje krvi treba se izbjegavati fizička aktivnost.
  • Također treba uzimati uobičajne obroke, ali ne premasne.
  • Poslije 22 sata uvečer dan prije odlaska u laboratoriju ne uzimati hranu,ne konzumirati alkohol.
  • Ukoliko se uzima neki lijek, a ako se zna da taj lijek može utjecati na laboratorijske analze ukoliko je to moguće ne uzimati ga dva dana prije odlaska u laboratoriju.
  • Uzorak krvi se uzima između 8-10 sati dok je pacijent odmoran i dok još nije uzeo terapiju.
  • Neophodno je osigurati uslove gdje će se pacijent osijećati odmorno i opušteno zbog mogućih promjena u intermedijarnom metabolizmu ugljikohidrata, lipida i proteina zbot mogućeg djelovanja kortikosteroida i kateholamina.
PRETRAGE ZA KOJE SE PREPORUČUJE DOĆI U ODREĐENO VRIJEME NA VAĐENJE KRVI
  • Pretrage za koje je uzorak preporučljivo uzeti ujutro:
    • urin (poželjno u jutranjim satima)
    • kortizol (velika dnevna varijacija, standard je oko 8 ujutro, ali drugo mjerenje kasnije oko 16h)
    • glukoza natašte (nakon noćnog odmora)
    • oGTT (nakon noćnog odmora)
    • željezo (preporučljivo uvijek u isto doba dana)
    • PTH
  • Pretrage koje ovise o fazi menstrualnog ciklusa:
    • polni hormoni (FSH, LH, estradiol, progesteron, prolaktin) najčešće se mjere 3.-5. dan menstrualnog ciklusa ili 21.- 23. dan, ovisno o preporuci ljekara.
    • tumorski marker CA 125 kao ni hormon androstendion se ne preporučuje određivati u vrijeme menstruacije.
UPUTE ZA VAĐENJE LIPIDA
  • Dvije sedmice prije uzimanja uzorka krvi uobičajeno se hraniti i izbjegavati promjene u tjelesnoj težini.
  • 48 sati prije uzimanja uzorka krvi izbjegavati intenzivnu tjelesnu aktivnost ne uzimati alkohol
  • 24 sata prije uzimanja uzorka krvi uzimati uobičajene obroke hrane, ali ne pre masne
  • 12 sati prije uzimanja uzorka krvi ne uzimati hranu, piti alkohol, kafu, ne pušiti (voda je dozvoljena).

Određivanje holesterola ne bi se trebalo provoditi prije nego što prođe 8 sedmica od:

  • akutnog infarkta miokarda
  • hirurške operacije
  • traume
  • sekundarne bolesti s promjenama u metabolizmu lipida
  • akutne bakterijske ili virusne infekcije.

Na vađenje doći ujutro.

UPUTE ZA VAĐENJE ŽELJEZA
  • Prije uzimanja uzorka za određivanja željeza potrebno je izbjegavati sokove obogaćene vitaminima.
  • Uzorak je neophodno uzeti u jutarnjim satima.
  • Pacijenti koji uzimaju oralnu terapiju željeza ili neko druge multivitaminske preparate neophodno je uzeti uzorak 10 dana nakon prestanka terapije.
PRETRAGA KRVI KOD DJECE MLAĐE OD 7 GODINA

Djeci mlađoj od sedam godina možemo krv vaditi isključivo iz prstića, tako da kod njih obavljamo samo one pretrage koje se mogu napraviti iz kapilarne krvi, na primjer:

  • KKS (kompletna krvna slika)
  • CRP
PERIANALNI OTISAK

Za pretragu je potrebno prethodno u laboratoriji zatražiti stakalce s ljepljivom trakom. Obavezno jedan dan prije pacijent ne smije prati perianalnu regiju.

Ujutro, neposredno poslije buđenja i još prije izlaska iz kreveta, (OBAVEZNO prije defekacije/velike nuzde) zauzeti položaj da se preko analnog otvora može prelijepiti ljepljiva traka, potom odlijepiti traku sa stakalca i čvrsto je pritisnuti preko analnog otvora – uzeti „otisak“. Ljepljivu traku zatim, pazeći da ostane ispravljena/da se ne zgužva, ponovno nalijepiti duž stakalca (kao što je bila dobivena u laboratoriju). Takav preparat zamotati u papir i isti dan donijeti u laboratorij. Pošto ženka parazita E. vermicularis polaže jajašca na rubu analnog otvora u nepravilnim razmacima, pretragu je poželjno ponoviti 2-3 puta u razmaku od nekoliko dana.

UPUTSTVO ZA DAVANJE STOLICE NA MIKROBIOLOŠKU, PARAZITOLOŠKU I VIROLOŠKU PRETRAGU (KOPROKULTURA, STOLICI NA PARAZITE, STOLICA NA AMEBE, STOLICA NA GLJIVICE, ADENO/ROTA VIRUSI, H.PYLORI U STOLICI, OKULTNO KRVARENJE)

Stolica za mikrobiološku pretragu se daje u sterilnu posudu koja ima poklopac sa špatulicom.

Pacijent izvrši defekaciju u čistu i suhu posudu isti dan kada uzorak nosi u laboratoriju. Stolica ne smije imati primjesa urina, toilet papira i drugih hemikalija. Iz  posude, pacijent špatulom uzima uzorak stolice velicine lješnjaka ili oko 2 ml ako je stolica tekuća. Ako stolica sadrži primjese gnoja, krvi , sluzi, svakako pokupiti i taj dio u sterilnu posudu.

Posuda se NE SMIJE PREPUNITI, jer može doći do curenja uzorka tokom dostave u laboratorij.

Kod dojenčadi se uzorak uzima iz pelene na isti način kao kod odraslih.

UPUTSTVO ZA PRIPREMU PRIJE TESTA NA OKULTNO KRVARENJE U STOLICI

Svrha ovog testa je otkrivanje mikro tragova krvi u stolici koji nisu vidljivi prostim okom. Sedam dana prije i za vrijeme izvođenja testa treba izbjegavati uzimanje lijekova (osim onih neophodnih).

Tri dana prije testa bolesnik se treba držati određenih smjernica vezanih za prehranu:

  • DOZVOLJENO JE : dobro kuhano meso, riba, perad, jogurt, mlijeko, kuhano voće i povrće, žitarice, salate,
    kikiriki i koštunjavo voće
  • ZABRANJENO JE : nedovoljno pečeno crveno meso, jetreni proizvodi (paštete, kobasice), bijela repa, dinja, lubenica, hren, banane i rajčice, vitamin C, naranče i limuni.
POSEBNE UPUTE ZA SKUPLJANJE 24-SATNOG URINA
  • Najbolje je započeti test ujutro; prvi se jutarnji urin baci i zatim se skuplja 24 sata, ali tako da prvi jutarnji urin slijedećeg dana uzima za analizu.
  • Pacijentu se preporučuje izbjegavanje fizičke aktivnosti, normalan tok dana.
UPUTE ZA PRAVILNO UZIMANJE MOKRAĆE ZA KVALITATIVNU ANALIZU
  • Za uzorak je poželjan prvi jutarnji urin srednji mlaz.
  • 4 sata nakon zadnjeg pražnjena mjehura, a najviše 8 sati.
  • Ne preporučuje se analiza urina kod žena neposredno prije, u toku i poslije menstruaciije, ni kod onih kod kojih je vidljiv vaginalni iscijedak.
  • Najpoželjnije je uzeti u sterilnu bocu sa širokim grlom.
  • Uzorak treba donijeti u laboratoriju u roku 2 sata.
SPERMOKULTURA

Pacijent treba prethodno da urinira. Uzorak sperme se donosi u laboratoriju u sterilnoj posudi.

ZNAČENJE SKRAĆENICA NA LABORATORIJSKIM NALAZIMA

Kad čovjek ima zdravstvene tegobe, briga mu se konstantno provlači kroz misli i nalazi se u svojevrsnom grču. Nakon ljekarske upute na obavljanje pretraga u laboratoriji, napeto iščekuje nalaze, a kad oni napokon stignu, ustanovi kako ništa ne razumije. Osim referentnih vrijednosti o kojima smo već pisali, često zbunjuju i kratice kojima ne znamo smisao. To jesu stručni izrazi, ali je vrlo korisno  znati i njihovo značenje. Na taj način će lakše shvatiti koja vrsta pretraga je obavljena u laboratoriju i koji je značaj dobijenih rezultata ispitivanja. Evo najčešćih  skraćenica:

SKRAĆENICAZNAČENJE
KKSkompletna krvna slika (misli se na broj krvnih stanica)
SEsedimentacija eritrocita (brzina taloženja crvenih stanica)
GUKglukoza u krvi
ŠUKšećer u krvi
oGTToralni test tolerancije glukoze
HbA1cglikolizirani hemoglobin, pokazuje razinu glukoze kroz dulje vrijeme
ASTaspartat aminotransferaza, jetreni enzim
ALTalanin aminotransferaza, jetreni enzim
GGTgamaglutamil transferaza, jetreni enzim
Feželjezo u krvi
TIBCukupni kapacitet vezivanja željeza
UIBCnezasićeni kapacitet vezivanja željeza
Cakalcij
Kkalij
Nanatrij
MgMagnezij
PVprotrombinsko vrijeme
INRinternacionalno ujednačen odnos PV, drugi prikaz PV
APTTaktivirano parcijalno tromboplastinsko vrijeme
IgEimunoglobulin E, važan kod alergija
PTHparathormon
TSHtireo- stimulirajući hormon
fT3slobodna frakcija T3
fT4slobodna frakcija T4
A-TPOmikrosomalna antitijela štitnjače
A-Tgtireoglobulinska antitijela
LHluteotropni hormon
FSHfolikul-stimulirajući hormon
DHEA-sdehidro-epi-androstendion
AFPalfa-feto protein, tumorski marker za jetru
CEAkarcino-embrionalni antigen, tumorski marker
PSAprostata specifični antigen, tumorski marker za prostatu
fPSAslobodna frakcija PSA
CA 125tumorski marker za jajnike
CA 15-3tumorski marker za dojke
CA 19-9tumorski marker za crijeva i gušteraču
CA 72-4tumorski marker za želudac
CRPC-reaktivni protein
RFreuma faktor
ASOantistreptolizinski titar (infekcija streptokokima)

Nadamo se da smo vam pomogli u boljem razumijevanju vaših laboratorijskih nalaza. Naravno, uvijek vrijedi preporuka za konsultacije sa ljekarom vezano za bilo kakve nejasnoće i detaljnija objašnjenja. Ne sramite se pitati, radi se o vašem zdravlju.

HOLESTEROL

Holesterol je normalni sastojak krvi odnosno ljudskog tijela. Holesterol je osnovni sastojak polnih hormona pa bez njega ne bi bilo testosterona ni estrogena, ne bi bilo žučnih soli koje pomažu u probavi masnoća, ne bi bilo ovojnica stanica – pa bi infekcije direktno ulazile iz okoline. U krajnjem slučaju, ne bi bilo ni našeg mozga.

Dakle, holesterol je zapravo dobar i neophodan. No, kao i u svemu drugome, višak može biti štetan. Holesterol je sastojak hrane. Nakon probave, hrana ulazi u crijeva gdje se apsorbira odnosno ulazi u krvotok i „vozi“ do mjesta potrošnje u organizmu.

Holesterol se u krvi može stopiti s bjelančevinama pa time postaje „topiviji“ u krvi i lakše putuje do cilja. Upravo o odnosu količine Holesterola i bjelančevina u „kuglici“ ovisi učinak na organizam.

Tako se kuglice s puno bjelančevina i malo holesterola zovu HDL-holesterol, a one s malo bjelančevina i puno holesterola LDL-holesterol. I LDL-holesterol i HDL-holesterol su, dakle, frakcije ukupnog holesterola krvi. Otkriveno je kako je jedan od uzroka ateroskleroze krvnih žila, a time i opasnosti od infarkta, tzv. plak odnosno kuglica koja se u osnovi sastoji od holesterola. Također, utvrđeno je da se u plakovima nalazi puno LDL holesterola.

Zaključak: ukupni holesterol sastoji se od LDL i HDL holesterola.

LDL-holesterol je loš za Vaše zdravlje.

HDL-holesterol je dobar za Vaše zdravlje.

INTOLERANCIJA NA GLUTEN I CELIJAKIJA

Celijakija je gastroenterološka autoimuna kronična bolest koju obilježava nepodnošenje glutena.

Celijakija (intolerancija na gluten) postala je bolest današnjice na koju nije imuna niti jedna dobna skupina, a koja može postojati i bez ikakvih simptoma, te je tada nazivamo “tihom” ili “prikrivenom”. S obzirom na to kako neprobavljanje glutena može dovesti i do ozbiljnih komplikacija važno je prepoznati simptome i reagirati na vrijeme. Simptomi celijakije mogu biti različiti i često ne ukazuju na povezanost sa probavnim traktom, a najjasniji kod male djece. To su simptomi koji ukazuju na problem u trbuhu: povraćanje, nadutost, učestali proljevi, gubitak na težini, umor  i slabost. Za razliku od dječje dobi, u odrasloj dobi često su tegobe vezane uz različite druge organske sisteme.

Kod odraslih bolest se manifestira simptomima kao što su umor i iscrpljenost, psihički poremećaji, depresija, anksioznost, anemija, promjene na koži, dermatitis herpetiformis je kožna celijakija, osteoporoza, artritis, migrena, epilepsija, neuromuskulatorni poremećaji, jetreni poremećaji, spontani pobačaji, neplodnost, napuhnutost i konstipacija, malaksalost, povišeni jetreni enzimi,  kostobolja i prerane bolesti kostiju, osteopenija, osteoporoza.

Iako je celijakija kronična, bolest ima izvrsnu prognozu ako se na vrijeme dijagnosticira i započne s liječenjem koje podrazumjeva bezglutensku dijetu! Jedan od načina otkrivanje celijakije može biti i povremeno izostavljanje glutena.

Eurofarm Centar Laboratorija nudi serološko testiranje na antiglijadinska antitijela (AGA IgA i IgG) kao i na antitijela protiv tkivne transglutaminaze (tTg IgA i IgG).

ŠTA JE TO TROMBOFILIJA I KOME SE PREPORUČUJE TESTIRANJE NA OVU BOLEST?

Trombofilija test je test nasljednih rizika poremećaja zgrušavanja krvi.

Trombofilija je sklonost ka nastanku krvnog ugruška ili tromba zbog postojanja urođenog i/ili stečenog poremećaja zgrušavanja krvi koji može uzrokovati spontani pobačaj, tromboze, plućne embolije te srčani i moždani infarkt.

Spontani pobačaji u drugom ili trećem tromjesečju trudnoće mogu biti posljedica poremećaja koagulacije koji negativno utiče na funkciju posteljice, a što je moguće spriječiti relativno jednostavnim, i za nerođeno dijete neškodljivim, medicinskim tretmanima.

Više faktora utiče na nastanak trombofilije, međutim najvažniji faktor jeste genetska predispozicija. Testiranje na trombofiliju se preporučuje prije operativnih zahvata, tokom trudnoće i kod spontanih pobačaja, kod hormonskih terapija i kontracepcije, kao i preventivno, zbog porodičnih rizika

U Eurofarm Centar Laboratoriji možete izvršiti genetičko testiranje na 5 mutacija koje su najčešći uzročnici ovog poremećaja.

KADA I ZAŠTO URADITI TORCH?

T- toksoplazmoza, R- rubeola, C- cytomegalovirus (CMV), H- herpes simplex virus (HSV).

TORCH predstavlja skraćenicu za skup bolesti koje mogu da se prenesu sa trudnice na plod.

Grupa bolesti sa TORCH panela, bezazlena za ostale ljude, može se prenijeti putem krvotoka na plod bilo kada u toku devet mjeseci, ali je veoma opasna ako se trudnica zarazi u prvih pet mjeseci trudnoće.

Rezultati TORCH testa nam pokazuju jesu li i u kojoj mjeri antitijela na sve gore navedene infekcije prisutne u našem tijelu.

TORCH test ili bilo koji pojedinačni patogen iz TORCH panela, treba uraditi u vremenu kada se planira trudnoća, jer kod odraslih simptomi ne moraju ni postojati i lako je preboljeti neke od bolesti bez da ste uopšte znali da ste oboljeli.

Eurofarm Centar Laboratorija nudi kompletan TORCH test, uključujuči HSV oralni (HSV1) i genitalni (HSV2) tip.

Također nudimo i mogućnost pojedinačnog testiranja na TORCH patogen prema vašem izboru.

HPV TEST ZA ŽENE I MUŠKARCE

Genitalna HPV-infekcija je spolno prenosiva bolest čija je učestalost u svijetu u porastu, osobito među mlađim, spolno aktivnim osobama oba spola. Karakteriziraju je sklonost ponovnom javljanju, dugotrajno liječenje i povezanost sa pojavom raka grlića maternice.

Ovom vrstom infekcije se može zaraziti svaka osoba koja je bila u spolnom odnosu/kontaktu s osobom koja je zaražena HPV-om. Infekcija može biti prisutna i bez vidljivih znakova bolesti. Također, zaraza može postojati i godinama nakon prestanka aktivnoga spolnog života.

Eurofarm Centar Laboratorija nudi testiranje na HPV, test koji podrazumjeva tipizaciju 14 visoko-rizičnih (HPV 16, 18, 31, 33, 35, 39, 45, 51, 52, 56, 58, 59, 66 i 68) i 2 nisko-rizična (HPV6 i 11) HPV genotipa.

SPOLNO PRENOSIVE BOLESTI

Spolno prenosive bolesti su zarazne bolesti koje se prenose izravnim spolnim kontaktom sa zaražene na zdravu osobu. Najvažnije komplikacije su ženska i muška neplodnost, kasni pobačaji, karcinom vrata maternice, prijevremeni porodi te prijenos na potomstvo.

Kako spolno prenosive infekcije mogu preći u ozbiljne bolesti s dalekosežnim posljedicama, važno je što prije potražiti stručnu pomoć i obaviti potrebnu dijagnostiku. Sretna okolnost je da se ove infekcije vrlo lako dokazuju testiranjem molekularnim kvalitativnim i kvantitativnim DNA testovima koji su visoko osjetljivi i visoko specifični. Ovi testovi relativno se lako i brzo izvode, a metode uzimanja uzorka relativno su bezbolne i mogu se ponavljati u svrhu ranog otkrića i kontrole po potrebi.

Moderna PCR tehnologija danas je i za spolno prenosive bolesti dijagnostička metoda izbora. Prema preporukama stručnih društava (npr. FDA, CDC, EMA), svi zdravi, spolno aktivni muškarci i žene, koji mijenjaju više od jednog partnera godišnje, trebali bi se povremeno, a najmanje jednom godišnje testirati na klamidiju, gonoreju, kandidu, mikoplazmu, ureaplazmu i  trihomonas. Testiranje se obavlja iz briseva vrata maternice ili mokraćne cijevi, ali se može raditi i iz uzorka mokraće (posebice kod muškaraca).

Eurofarm Centar laboratorija nudi PCR testiranje na 7 SPB patogena, uključujući klamidiju, gonoreju, kandidu, mikoplazmu, ureaplazmu, trihomonas i gardnerelu.

SPOLNI HORMONI

Spolni hormoni zaduženi su za razvoj reproduktivnog sistema žena i muškaraca. Iako su prisutni već od rane dobi, u vrijeme spolnog sazrijevanja pojačava se njihova koncentracija zbog čega oba spola ulaze u reproduktivno razdoblje, dok se u starosti znatno smanjuje. Reproduktivni hormoni, možda, najjače djeluju u tijelu, i to od puberteta do starosti, odnosno menopauze kod žena i andropauze kod muškaraca. Iako tokom života stalno osciliraju, s godinama njihov nivo prirodno opada, što se na kraju najviše osjeti upravo u petoj ili šestoj deceniji života.

Hormonski poremećaj može biti razlog za neplodnost i kod muškarca i kod žene. Npr. neplodnost testisa i slaba spermatogeneza kod muškaraca leži u nedostataku FSH ili LH, tako da se može pokušati liječiti hormonskom terapijom. Najznačajniji događaj u reprodukciji je ovulacija, a njeno predviđanje predstavlja osnovu fertilnog perioda.

Na vrijeme uradite analizu polnih hormona, jer hormonski poremećaj može biti razlog za neplodnost kod žene i kod muškarca. Reproduktivni hormone koje možete uraditi u Eurofarm Centralnoj laboratoriji su:

  • FSH
  • LH
  • Estradiol
  • Prolaktin
  • Progesteron
  • Testosteron
ŠTITNJAČA

Štitnjača je glavna metabolička žlijezda u organizmu. Hormoni štitne žlijezde su građeni od aminokiseline i joda, a njihov neuravnotežen omjer može dovesti do poremećaja stvaranja hormona štitnjače i time izazvati disbalans.

Trijoditironin (T3) – Samo manji dio T3 proizvodi se direktno u štitnjači, dok otprilike 80% nastaje pretvorbom iz hormona T4. T3 utječe na gotovo sve fizičke procese u tijelu, uključujući rast, metabolizam, tjelesnu temperaturu i otkucaje srca.

Tiroksin (T4) – Hormon kojeg u potpunosti otpušta štitnjača. Njegovo otpuštanje se događa po potrebi, pod utjecajem hormona TSH. T4 je ključan za funkcioniranje veze hipotalamus-hipofiza-štitnjača. Također, ima ulogu u regulaciji metabolizma, otkucaja srca, brzine disanja, rada simpatikusa (i brojih vitalnih funkcija), menstrualnog ciklusa kod žena, ali i brojnih drugih procesa u tijelu.

Tiroid stimulirajući hormon (TSH) – Hormon kojeg otpušta hipofiza, najvažnija endokrina žlijezda u mozgu. Između ostalog, hipofiza lučenjem TSH reguliše i stimuliše izlučivanje hormona štitnjače. Udio hormona TSH u organizmu ukazuje na višak ili manjak hormona T3 ili T4. Više razine TSH mogu upućivati na hipotireozu, a niže na hipertireozu. Najveći uzročnik poremećaja rada hormona štitne žlijezde je stres koji nas svakodnevno okružuje.

Također, nudimo i mogućnost pojedinačnog testiranja hormona štitne žlijezde prema Vašem izboru.

ALERGOTESTOVI

Alergija predstavlja promijenjeno, preosjetljivo stanje imunog sistema pojedinih osoba na materije iz našeg okruženja. Materije koje izazivaju alergiju nazivaju se alergenima, a mogu biti:

  • nutritivni alergeni
  • inhalatorni alergeni – iz spoljašnje sredine.

Najčešći inhalatorni alergeni su polen biljaka (trava, korova i drveća), kućna prašina, grinje, perje, životinjska dlaka, plijesni i drugo. Kada je riječ o nutritivnim alergenima, najčešći su različite vrste brašna, kikiriki, lješnjak, jagoda, kivi, smokva itd.

Bitno je istaći da simptomi alergijske bolesti mogu početi u bilo kojoj životnoj dobi. Veliku ulogu u simpotima alergija ima i okoliš, koji dodatnim djelovanjem može potaknuti razvoj alergije kod genetski predisponiranih osoba.

U Eurofarm Centralnoj laboratoriji (Kolodvorska 5, Pofalići) možete uraditi tri vrste alergo testova, a to su:

  • nutritivni (IgE) alergotest (20 alergena)
  • nutritivni 2 (IgE) alergotest (20 alergena)
  • inhalatorni (IgE) alergotest (20 alergena)
  • pedijatrijski (iGE) alergotest (27 alergena)
  • Atopy Screen Alergotest (54 alergena).

Za njihovo određivanje uzima se uzorak krvi, a zatim se iz seruma određuje razina specifičnih IgE antitijela, a time i EAST klasa alergije odnosno da li i u kojem intenzitetu postoji alergijska reakcija na alergene koje udišete ili koje unosite hranom u tijelo. Kada je riječ o djeci, krv se može uzeti iz prsta.

URINARNA INFEKCIJA

Sigurno ste barem jednom u životu osjetili peckanje pri mokrenju, težinu i pritisak u mjehuru. Riječ je o urinarnoj infekciji.

Urinarna infekcija nastaje kada bakterije koje inače žive u crijevima i genitalnom traktu dospiju u mokraćni mjehur. Uzročnik više od 90% svih mokraćnih infekcija je bakterija Escherichia coli, koja se prirodno nalazi u našim crijevima.

Znakovi urinarne infekcije su veoma izraženi i možete ih lako prepoznati:

  • osjećaj pritiska u mokraćnom mjehuru
  • česta potreba za mokrenjem
  • peckanje pri mokrenju
  • zamućeni urin
  • povišena temperatura
  • bolovi u donjem dijelu trbuha.

Urinarne infekcije često pogađaju i djecu, zato je jako bitno voditi računa o higijeni urogenitalne regije, pogotovo kod beba i djece koje nose pelene. Često mijenjanje pelena, brisanje od naprijed prema pozadi, pranje neutralnim sapunom i vodom neki su od načina kako spriječiti urinarnu infekciju.

Ako vaše dijete stalno, neobjašnjivo, ima povišenu temperaturu, trebali biste razmotriti i mogućnost da je možda u pitanju urinarna infekcija, posebno ako ste primijetili evidentne promjene u njegovim navikama kada je mokrenje u pitanju, razdražljivost, osip genitalne regije.

Za dokazivanje prisustva bakterija u urinu potrebno je uraditi barem 3 urinokulture. U slučaju pozitivnog nalaza, potrebno je javiti se ljekaru, koji će na osnovu antibiograma prepisati odgovarajuću terapiju.

AKUTNA UPALA

Mjerenje CRP-a (C-reaktivnog proteina) nova je i odlična laboratorijska metoda dijagnosticiranja i praćenja upalnih procesa u organizmu. Kako bi se shvatila važnost ove pretrage, potrebno je obrazložiti proces njezina nastanka.

Nakon ulaska bakterija u organizam, toksini u bakterijama (endotoksini) oštećuju tkiva i stimulišu oslobađanje specijalnih spojeva – citokina. Citokini djeluju u jetri na pojačano stvaranje niza proteina akutnog stanja, među kojima je najvažniji CRP. Dakle, što je upala jača, više je i citokina, a ujedno je viši i CRP.

Nakon početka upale, na odgovor CRP-a treba čekati svega 6 do 8 sati, a najviše vrijednosti dostiže 48 do 72 sata nakon upale. Razina CRP-a može biti dramatično visoka, pa se uočavanjem spuštanja njegovih vrijednosti, može odlično pratiti i tok  liječenja.

CRP je vrlo koristan za brzo razlikovanje bakterijskih od virusnih infekcija, pa tako ljekar kod visokog CRP-a mogu odmah odlučiti započeti antibiotsko liječenje. Isto tako, pomaže pri odluci je li primijenjena adekvatna terapija ili je treba promijeniti odnosno započeti neku drugu terapiju.

Referentno područje normalnih vrijednosti CRP-a je od 0 do 5 mg/L.

CRP je zapravo protein akutnog stanja pa se povišenje njegove razine može javiti i kod ostalih bolesti povezanih s upalom, npr. reumatoidnog artritisa, upale crijeva, infarkta miokarda, malignih tumora itd.

Stoga je ova pretraga naš dobar saveznik koji će nas na vrijeme upozoriti kad ravnoteža u organizmu bude narušena. I pomoći Vašem ljekaru u odabiru najbržeg puta prema ozdravljenju.

KUĆNE POSJETE

Usluge naše terenske službe (uzimanja uzoraka u kući pacijenta) dogovara se pozivom na telefon 033 944 214.

ŠTA SU REFERENTNE VRIJEDNOSTI?

Pacijenti nam se često obraćaju s brojnim pitanjima vezanim uz tumačenje podataka na dobijenim nalazima nakon obavljenih pretraga. Nakon što ih nestrpljivo iščekuju, ostanu iznenađeni sumom brojki koje im naizgled malo toga pojašnjavaju.

Najvažniji način procjene laboratorijskih rezultata je njihova usporedba s referentnim vrijednostima odnosno rezultatima mjerenja kod referentne populacije.

Stvaranje referentnih vrijednosti sastojaka krvi dugačak je i mukotrpan posao. Statistički dovoljan broj ispitanika se brižljivo odabire, svrstava prema godinama i spolu, a uzorci im se uzimaju u standardnim uslovima.

Rezultati se statistički obrađuju i u konačnici daju tzv. referentne intervale. To su rasponi vrijednosti određenog sastojka krvi očekivani za referentnu populaciju.

Krv ovako brižljivo odabranih ljudi obrađuje se jednakim postupkom kao i vaša krv, pa se rezultati mjerenja mogu usporediti.

U idealnim uslovima sve osobe iz jedne grupe (npr. zdrave osobe) bi imale rezultat unutar referentnog intervala, a osobe koje spadaju u drugu skupinu (npr. bolesnici ili osobe s određenim stanjem) bi imale rezultate pretraga izvan referentnog intervala.  U stvarnosti, kako je riječ o biološkim procesima, ovakve oštre granice ne postoje.

Na laboratorijskom nalazu referentne vrijednosti su najčešće naznačene desno od vrijednosti dobivenih iz uzorka vaše krvi. Izmjerena se vrijednost tada uspoređuje s referentnom vrijednosti i pri tome treba u obzir uzeti i klinički značaj takvog nalaza.

Za polne hormone rade se referentne vrijednosti prema fazama menstrualnog ciklusa, dok je za neke parametre važno znati da dob ima ogromnog uticaja na vrijednosti. Tako je, primjerice, alkalna fosfataza pokazatelj aktivnosti kostiju i visoka je kod djece tokom rasta.

Dodatno, osim usporedbe izmjerene vrijednosti nekog testa s referentnim intervalima (dakle, referentnom populacijom) za neke je analite važnija usporedba s predhodnim rezultatima tog istog testa za pojedinu osobu (radi se o analizama koje imaju veliku interindividualnu varijabilnost).

Dakle, ako vama izmjerene vrijednosti odgovaraju području tzv. očekivanih ili referentnih vrijednosti zaključak je da ste i vi najvjerojatnije zdravi. Različito je značenje vrijednosti koje su „više“ ili „niže“ od očekivanih, referentnih vrijednosti.

Konačnu odluku o Vašem zdravlju može dati samo liječnik.

TUMORSKI MARKERI I HORMONI - ZAŠTO SE TREBAJU PRATITI U ISTOM LABORATORIJU?

Redovna kontrola krvi koja se obavlja u sklopu godišnjih sistematskih pregleda nezaobilazni su dio brige o našem zdravlju. Rezultati laboratorijskih pretraga preduslov su za donošenje većine ljekarskih odluka bilo u preventivnom testiranju, postavljanju dijagnoze ili praćenju terapije. Stoga su laboratorijski nalazi harmonizirani, a laboratoriji nadzirani od strane stručnih lica kako bi se omogućila međusobna usporedivost rezultata dobivenih različitim metodologijama i tehnologijama koje se danas primjenjuju u suvremenim medicinskim laboratorijima.

U posebnu skupinu laboratorijskih pretraga spadaju imunohemijske pretrage među kojima su svakako najčešći tumorski markeri i hormoni. Ovo je skupina specifičnih pretraga kojima se određuju tvari koje se nalaze u izrazito niskim koncentracijama u krvi. Po svojoj se građi značajno razlikuju, kako međusobno tako i u odnosu na druge laboratorijske parametare koji se svakodnevno određuju u laboratorijima.

Iz godine u godinu broj zahtjeva za ovim pretragama sve je veći, zbog sve šire primjene laboratorijskih pretraga kao jedne od glavnih karika bilo kojeg ljekarskog pregleda. Neki su hormoni i tumorski markeri postali dijelom sistematskih pregleda i danas se koriste neusporedivo više nego prijašnjih godina. Upravo zato je bitno znati po čemu se ove pretrage razlikuju od ostalih i na što se mora voditi računa prilikom praćenja rezultata ovih pretraga.

Za razliku od većine ostalih pretraga, tumorski markeri i hormoni nisu harmonizirani i njihove vrijednosti se ne mogu uspoređivati između laboratorija. To je zbog toga što se radi o sofisticiranim pretragama za čije određivanje postoje različite metodologije dobivanja rezultata. Molekularna pozadina i tehnologija njihovog mjerenja jako su različite i nije moguće usporediti rezultate tumorskih markera i hormona između dvije platforme iako su one provedene u istom laboratoriju. Najčešći razlog nemogućnosti uspoređivanja dviju metoda je korištenje različite vrste antitijela usmjerenih na različite dijelove molekula koje se određuju. Upravo zato je na svakom laboratorijskom nalazu iz područja imunohemije laboratorij dužan naglasiti na kojoj platformi je dobiven rezultat traženog tumorskog markera ili hormona, kao i napomenu da se dobiveni nalazi ne mogu uspoređivati s drugim imunohemijskim metodama.

To ne znači da je pacijent, jednom kada je obavio pretrage, vezan uz određeni laboratorij i njegovu metodologiju provođenja imunohemijskih pretraga. To znači da se kod mjerenja s metodama različitih proizvođača mogu pojaviti različiti rezultati jer oni ovise o metodi. Zato se i na nalazu mogu vidjeti da se i referentne odnosno očekivane vrijednosti za pojedinu pretragu razlikuju između laboratorija. U slučajevima normalnih vrijednosti ovo najčešće neće imati bitnog utjecaja na ljekarovo mišljenje, ali u slučajevima graničnih ili patoloških rezultata ovo je od presudnog značaja. Ovo se posebno treba naglasiti kada govorimo o praćenju vrijednosti tumorskih markera gdje je u prvom redu važno poređenje dva ili više rezultata s vremenskim razmakom.